RFID (Radio Frequency IDentification) je tehnologija koja koristi radio frekvencije za razmjenu informacija. Princip je sličan kao i kod pametnih kartica, samo ovaj put se ne koriste kontakt pinovi za komunikaciju, komunikacija je bezkontaktna. Čip komunicira i dobija napajanje preko RFID antene. Bežično napajanje postoji? Da, magija iza toga se naziva elektromagnetna indukcija i uveliko se koristi u mobilnim telefonima za bežično punjenje (eng. wireless charging). Ja ću u ovom postu koristiti termin RFID kartice, ali ne moraju biti samo kartice, to mogu biti tokeni, naljepnice, privjesci…
Uglavnom postoje tri vrste RFID kartica:
- Low Frequency (LF) RFID
- frekvencije: 30 KHz – 300 KHz
- kartice: 125 KHz / 134 KHz
- standard: ISO 18000-2
- High Frequency (HF) RFID
- frekvencije : 3 MHz – 30 MHz
- kartice: 13.56 MHz
- standard: ISO 14443, ISO 18092 (NFC)
- Ultra-High Frequency (UHF) RFID
- frekvencije : 300 MHz – 3 GHz
- frekvencije Gen2: 850 MHz – 950 MHz
- standard: ISO 18000-6C
Radio talasi se ponašaju različito na svakoj od ovih frekvencija, a tu su i prednosti i nedostaci povezani s korištenjem svakog frekvencijskog opsega. Na primjer, ako RFID sistem radi s nižom frekvencijom, ima manju brzinu očitavanja podataka, ali povećane mogućnosti čitanja u blizini ili u metalnim ili tečnim površinama. Ako sistem radi na većoj frekvenciji, on obično ima veće brzine prenosa podataka i veću udaljenost očitavanja, ali više osjetljivosti na interferencije radio talasa iz okruženja.
LF RFID ima malu udaljenost čitanja (ispod 10 cm) i ima manju brzinu čitanja od viših frekvencija. Najčešća primjena je kontrola pristupa (eng. access control), nadzor zaliha i praćenje životinja (ISO 14223). Ukoliko se čekirate kada dolazite na posao zbog pristupa ili satnice, velika je vjerovatnoća da koristite ovakvu “glupu” karticu. Ona u tom trenutku samo očita određeni identifikator, jer se na njima čuva mala količina podataka zbog male brzine čitanja.
HF RFID se koristi za izdavanje karata, plaćanje, prenos podataka i mnogo toga. U ovu grupu spadaju EMV (Europay Mastercard & Visa) kartice sa bezkontaktnim plaćenjem, platne kartice koje većina nosi u novčaniku i koristi redovno. Ostali podaci na EMV kartici su zaključani i može im se pristupiti samo pomocu PIN koda. Isto važi i za drugu grupu kartica u ovoj kategoriji, identifikacione dokumente, samo kod njih se šifra za pristup dobija iz MRZ zone. O ovome detaljnije u nekom drugom postu. Za sad je važno napomenuti NFC (Near-Field Communication) koju podržava većina mobilnih uređaja i koja baš radi na ovim frekvencijama. Tako da pomoću aplikacija kao što su ReadID možete očitati podatke sa vašeg dokumenta, bio to pasoš ili lična karta. Sa aplikacijom Credit Card Reader je moguće pročitati podatke sa kreditne kartice, a sa NFC Tools sve ostale kartice i tagove bez zaštite na čipu.
UHF RFID ima veliku udaljenost čitanja do 12m i veću brzinu prenosa podataka od LF ili HF, ali je najosjetljiviji na smetnje. UHF tagovi su jednostavniji i jeftiniji za proizvodnju od LF i HF tagova. Većinom se koriste za praćenje robe ili proizvoda bilo to u lageru ili u samoj prodavnici. Pored toga, onaj mali uređaj sa kojim se plaća putarina na auto putu, radi isto na ovim frekvencijama.
Kako otkriti da li je kartica RFID
Sa mobilnim telefonom. Prvo pomoću blica utvrditi da li kartica ima RFID antenu. Zatim, pomoću NFC-a pokušati očitati podatke sa čipa. Ukoliko je telefon u stanju da očita karticu, radi se o 13.56 MHz HF RFID kartici!
Čitaj dalje: TLV